Lutke su posebne djeci, puno im znače, s njima djeca pričaju, povjeravaju im se, izražavaju osjećaje. Najviše emocija pobuđuju mekane lutke zbog svoje podatnosti na dodir i zagrljaj. Od prvotnog skiciranja, krojenja, šivanja i spajanja svih dijelova tijela ( glava, ruke, noge ) punimo ih sintetskom vatom te šivamo kosu različitih oblika vune.

Dajući dušu lutki odgajatelj stvara prigodu za komunikaciju kad je ona uobičajenim načinom teško ostvariva, ulazi u emocionalni svijet djeteta i lutkom štiti kad je emocionalna stabilnost narušena a najveće bogatstvo daruje svojom mogućnošću ulaska u svijet mašte koja je djetetova pokretačka energija.